Da li smo sami u svemiru – krije li Zemlja svoju tajnu?

 

     

Da li smo sami u ovom svijetu, u ovoj galaksiji? Da li je čitav život već ispisan u scenariju? Ako postoje vanzemaljci, zašto nas još nisu posjetili? Da li su dinosaurusi zaista postojali ili je to samo teorija zavjere?

Svemir je beskonačan i moćan, toliko velik da se ne može izmjeriti u metrima. Ali, pored našeg svemira i naše galaksije, da li postoji život i u nekoj drugoj galaksiji? Ako postoji, da li je sličan našem? Ko živi tamo – bića slična ljudima ili možda nešto nalik neandertalcima? Uglavnom, mogli bismo ih nazvati jednom riječju – vanzemaljcima.

Ako vanzemaljci zaista postoje i ako su toliko razvijeni da imaju napredniju tehnologiju od nas, zašto nas ne posjete?

Jedan od odgovora na to pitanje dao je Michio Kaku, poznati američki teoretski fizičar.

On je, pričajući o vanzemaljcima, rekao nešto u fazonu:

 “Kada hodamo putem i vidimo mrava ili crva, da li zastanemo da razmislimo o tome šta on misli ili osjeća? Tako možda i napredna vanzemaljska civilizacija ne bi obraćala pažnju na nas.”

Poenta ove izjave je da, ako postoje napredni vanzemaljci, mi bismo njima mogli biti toliko primitivni da nas ne bi ni smatrali vrijednima komunikacije – isto kao što ni mi ne razmišljamo o svijesti crva dok hodamo pored njega.

Ako bi vanzemaljci postojali, na kojem bi jeziku i kako bi se sporazumijevali s ljudima? Jer, jezik kojim mi govorimo razumijemo samo mi.

Postavlja se i pitanje – da li bi vanzemaljci bili agresivni? Smatram da bi imali želju da prošire svoje kolonije i osvoje novu planetu. Ako se vratimo u doba otkrivanja novih kontinenata, recimo Amerike, vidimo šta se tada desilo. Christopher Columbus i njegovi ljudi su porobili i ubijali domorodce na Karibima, a njegovi postupci otvorili su put evropskim osvajanjima, koja su kasnije uništila civilizacije poput Asteka i Inka. Možda bi se slično završilo i po čovječanstvo ako bi nas otkrila napredna civilizacija. Ili, s druge strane, možda bismo mi prvi pronašli vanzemaljce i osnovali kolonije na njihovoj planeti.

Međutim, pored vanzemaljaca, postoji i druga teorija – dinosaurusi.

Nauka tvrdi da su dinosaurusi postojali i da su izumrli prije oko 65 miliona godina. S druge strane, moderni ljudi pojavili su se tek prije otprilike 250.000 do 400.000 godina, zavisno od teorija. Fosili, koliko znamo, mogu opstati milionima godina, ali obične kosti se vremenom raspadaju. To postavlja zanimljivo pitanje – kako su ljudi uopšte otkrili fosile dinosaurusa i zaključili da su pripadali drevnim bićima?

Ako su prvi ljudi bili neandertalci, koji nisu imali razvijenu nauku, kako su mogli razumjeti šta su pronašli? Kada se čovjek razvio u razumno biće, mnogi od tih fosila već bi se raspali. Tek u modernom dobu, s napretkom nauke, postali smo sposobni da ih analiziramo i utvrdimo njihovu starost. Ali to i dalje ostavlja mnoga pitanja otvorenim. Da li su rani ljudi možda nalazili fosile, ali ih pogrešno tumačili? Možda su ih smatrali ostacima mitskih bića, divova ili nečega natprirodnog.

Nauka tvrdi da su dinosaurusi izumrli od udara asteroida. To možda ima smisla, ali otvara i drugu stranu priče – ako je sva ta hemija kružila Zemljom nekoliko miliona godina, kako je moguće da nije uništila kosti dinosaurusa?

Ovo su teme o kojima vrijedi razmišljati, jer nas podsjećaju koliko je historija Zemlje kompleksna i koliko toga još ne znamo.

Podjelite svoje mišljenje u komentarima.