Podrinjska (Zvornička) medresa

     

Zvornik – grad smješten uz obale Drine, često se spominje po svom starom mostu, tvrđavi na Kula Gradu i bogatoj historiji. Ipak, jedna priča, ona o zvorničkoj medresi, danas je gotovo zaboravljena, zaklonjena vremenom, tišinom i zidinama koje još uvijek stoje.

          

Krajem 19. stoljeća, tačnije 1870. godine, u Zvorniku je osnovana Podrinjska medresa – islamska škola namijenjena obrazovanju mladih muslimana. Izgrađena je na temeljima nekadašnjeg Aladža hana koji je izgorio u požaru sredinom 19. stoljeća. Medresu nisu podigli osvajači, niti neki daleki moćnici – već sami građani Zvornika, muslimani tog vremena, vlastitim sredstvima i trudom. Bila je to škola duha, znanja i vjere.

U prizemlju su bile učionice, kuhinja i magacin, dok su se na spratu nalazile prostorije za stanovanje učenika, prostor za molitvu, pa čak i mali hamam. Generacije mladih iz Zvornika i okolnih krajeva ovdje su učile arapski jezik, islamske nauke i Kur’an.

Ipak, vremena su se mijenjala. Nakon Drugog svjetskog rata, medresa je zatvorena, a zgrada je korištena u razne svrhe – od vojne ustanove do stambenog prostora. Danas, zgrada stoji tiho, saćuvana od zuba vremena, kao nijemi svjedok jedne ere.

Ali tu se javlja i jedan neobičan detalj. Među Zvorničanima i danas kruži priča – legenda, kako god je ko zvao – da niko nikada nije uspio srušiti zgradu medrese. Kažu da su neki pokušavali, bilo zbog novih planova ili rušenja starih objekata, ali svaki pokušaj bi završio neslavno. Ili bi osoba oboljela, osiromašila, ili – kako kažu stariji – jednostavno nestala iz grada. “Ko takne u medresu, ne ostane mu ništa”, zna se čuti šapatom. Istina ili ne, ko će znati – ali zgrada i dalje stoji.

Danas se vodi inicijativa da Podrinjska medresa bude proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Iako zaboravljena u školskim udžbenicima, i dalje živi u pričama, sjećanjima i tišini koja okružuje njene zidove.

Zvornik možda nije poznat po ovoj medresi – ali možda bi i trebalo da bude.