Riječanska džamija u Zvorniku: Tragom osmanskih berata i duhovne baštine

       

U mirnom kutku grada Zvornika, skrivena između moderne arhitekture i ostataka starog duhovnog tkiva grada, stoji obnovljena Riječanska džamija, poznata i kao Kučuk hadži Mehmedova džamija. Iako mnogi prolaznici ne znaju njenu punu historiju, ona nosi priču dugu više od tri i po stoljeća, priču koja povezuje Bosnu s Istanbulom, starim Osmanskim carstvom i arhivima u kojima još uvijek odzvanjaju tragovi naše prošlosti.

Korijeni iz 17. stoljeća

Prema dostupnim podacima, džamija je izgrađena oko 1650. godine. Tadašnji običaji Osmanskog carstva nalagali su da se za izgradnju džamije mora dobiti berat – zvanična dozvola vlasti. I upravo to je i učinjeno.

Potvrda o postojanju džamije dolazi kroz osmanski dokument iz 1667. godine, koji govori o postavljenju imama Ahmeda halife u ovu džamiju, nakon smrti prethodnog imama Ismaila. Dokument (berat) navodi da je Ahmed halifa postavljen u džamiju u kasabi Zvornik, te da mu je određena plata od dvije akče dnevno. Ovo jasno pokazuje da je džamija bila funkcionalna i u punom kapacitetu već sredinom 17. stoljeća.

      

Potraga za dokumentom u Istanbulu

Možda najzanimljiviji dio priče leži u činjenici da je jedan bosanski istraživač (ili orijentalista) uputio se u Istanbul, u Državni arhiv Republike Turske (BOA), tragajući za dokumentima koji svjedoče o zvorničkim džamijama. Nakon upornog istraživanja, pronašao je upravo taj berat iz 1667. godine, koji danas predstavlja jedan od ključnih pisanih dokaza o postojanju Riječanske džamije i njenoj važnosti.

Dokument je katalogiziran kao:

BOA – AE.SMMD.IV 035 3982

i predstavlja neprocjenjiv artefakt bosanske duhovne i administrativne prošlosti.

Simbol duhovne izdržljivosti

Džamija je kroz stoljeća više puta bila meta razaranja. Prvobitna građevina, koja je imala munaru visoku 35 metara, srušena je 1980-ih, kada je izgrađena nova verzija. Tokom rata 1992. godine, džamija je potpuno porušena. Ipak, duh vjernika i zajednice nije ugašen. Godine 2006. započeta je obnova, a 2014. godine džamija je radnoo otvorena na dan rođenja poslanika Muhammeda a.s. Prvi ezan nakon 22 godine izgovorio je efendija Senaid efendija Alić.

 

Danas: spoj tradicije i modernog

Danas ova džamija izgleda savremeno i funkcionalno, ali sa suštinskim poštovanjem prema tradiciji. Molitveni prostor (prostor za klanjanje) je dimenzija 12×12 metara, a unutar kompleksa nalaze se i:

• mektebska učionica,

• sala za sastanke,

• kancelarija imama,

• musafirhana (prostor za goste),

• moderno uređeni abdesthani i sanitarni čvorovi.

Cijeli prostor je ograđen zidom visine oko 2,5 metra, ali kroz staklene otvore omogućava kontakt sa prolaznicima – simbolično pokazujući otvorenost zajednice. Eksterijer je uređen minimalistički, dok je enterijer ispunjen toplinom drveta, orijentalnim motivima i osjećajem duhovnog mira.

Zašto ova priča vrijedi pamćenja

Ova džamija nije samo građevina od kamena i betona. Ona je živa veza između prošlosti i sadašnjosti. Njena historija, zapisana u osmanskim arhivima, svjedoči o bogatstvu naše kulturne baštine, ali i o nevidljivoj niti koja povezuje generacije – od hadži Mehmeda iz 17. stoljeća do današnjih džematlija.

U vremenu kada često zaboravljamo korijene, važno je sjetiti se ovakvih priča – priča o znanju, traganjima, vjeri i istrajnosti.

Članak je inspirisan od strane prof.ef. Osman Šahbegović.

Istraživač informacija prof.dr Ševko Sulejmanović